Ova priča bi trebalo da se zove Ljubav na Bus plus način.
Isti broj autobusa kao u svim prethodnim pričama.
Upadam na prva vrata, kao u većini drugih priča. Odmah na vratima udaram na kontrolorku (žena-i-po). Aparat joj visi oko vrata, pada do stomaka i kako bus odskače, tako i aparat odskače, odbija se o njen stomak i leti ka meni. Ona oslonjena na šipku ni ne gleda u mom pravcu, već priča s vozačem. Ja uznemireno čeprkam po torbi u potrazi za kartom (prepadnuta da me aparat ne lupi po rebrima). Dajem joj kartu, a ona me čudno gleda.
― Ne znam jeste li počeli da radite…
― Jesmo, jesmo, samo sačekaj malo…
Vraćam kartu u torbu.
― Lepa ti je ta tura od Novog Beograda do Borče
― Lepa nego šta! Ja što volim ovaj autobus! Mnogo bre!
― Voliš, a?
― Nego šta! Otkad se pojavio, osećam se kao gospodin! Ni doktori nemaju ovakvo radno mesto! Vidi, vidi, klima!
― A, a, a… Jeste, jeste… Ih, ima se ― može se.
― A šta je s tobom? Otkad si ti ovde?
― Pa i ja volim da se vozim kad ti voziš.
Posle manje pauze.
― I šta kažeš? ’Oćemo da organizujemo nešto? A?
― Kad si mislio?
― Pa, ne znam, kad ti kažeš…
Vozač pojačava muziku (nešto što liči na zavijanje vukova i škripu vrata istovremeno) i pevuši cereći se: Najlepša je noć sa njoooooom…
― Mala, dobra pesma, a?
Mala (ona gromada od žene) odgovara:
― Jeste, jeste… Eto, to ti je tako… Ja sam slobodno popodne.
― Slušaj, slušaj… Noć sa njooooom… (Vozač je posebno pogođen refrenom).
― Daj broj.
― Osam, osam…
― Šta 88? Kakav ti je to broj?
― Pa, moj broj… 06588XXXXX
― Ih, super!
― Kako beše ime?
― Branko.
― Ranko?
― Branko.
― Pa, Ranko sam i mislila.
― BRANKO!
I onda joj stiže poruka: Sviđaš mi se (Ovo sam možda i izmislila, ali sam se potrudila da čkiljim).
Na trećoj stanici od one na kojoj sam ja ušla ulaze dve devojke. Gromada se okreće i kaže im:
― Dajte karte!
Jedna od njih nema kartu.
― Ja silazim, znate, na sledećoj stanici…
Gromada se umiljato smeška:
― Ma, dobro, nema veze, kupi neki drugi put.
I namiguje devojci.
Na mene je davno zaboravila.
One thought on “Lekcija iz gradskog prevoza (VII)”